„Ma ko to može platit?“, jedna je od najčešćih uzrečica kojom stanovnici Dalmacije, uvijek i iznova, izražavaju zadovoljstvo što mogu uživati u ljepotama i bogatstvu svog podneblja, u suncu, moru, gastronomskim delicijama, druženjima na šentadi, vlastitom temperamentu i mentalitetu,... Teško je nabrojiti sve te jednostavne stvari koje usrećuju ovdašnjeg čovjeka.
Bogatstvo srednje Dalmacije je zaista raznoliko, i ne odnosi se samo na sunce, prirodna bogatstva, burnu povijest, ljepotu mediteranskih i kontinentalnih predjela, nego i na kulturno nasljeđe u kojem se oblikuju generacije naraštaja neumornih težaka, znanstvenika, sportaša...
Zaviriti u Dalmaciju nije jednostavno. Treba je uživati, često i polako.
Splitsko – dalmatinska županija smještena je u središnjem dijelu regije Dalmacije. Ukupna površina joj je 14 045 km2, od toga kopno 4 572 km2. Prema administrativno – teritorijalnom ustrojstvu ima 16 gradova i 39 općina. Glavno sjedište je Split, drugi po veličini grad u Hrvatskoj (175.140 stanovnika).
Split je važno prometno raskrižje, a ujedno i najveća trajektna luka na hrvatskoj obali Jadrana. Međunarodna zračna luka Split druga je po veličini i prometnom značenju u Hrvatskoj, dok je zračna luka na otoku Braču izgrađena za prihvat manjih zrakoplova i to prvenstveno u turističke svrhe.
Prostore današnje Splitsko-dalmatinske županije ljudi su rano naselili zbog blage klime, plodnog tla i brojnih izvora pitke vode. U koritu rijeke Cetine kraj Trilja ili pak na mjesnom groblju Šibenica u Glavicama, nalazimo keramičke posude iz vremena paleolitika. Sjecišta trgovačkih puteva starih Ilira i Grka stvarala su prva naselja. Iliri su trgovali s Grcima stvorivši prva gradska naselja poput Salone, Epetiona i Traguriona, a Rimljani su udarili temelje mnogim današnjim urbanim centrima poput Splita. U prapovijesno doba otoci poput Hvara i Brača su također bili naseljeni, pa se ističe i jedinstvena kultura otoka Hvara kao i najstariji crtež lađe u Europi naslikan na zidu Grapčeve špilje koji dokazuje da se plovilo i u prapovijesti. Zaleđe Splitsko-dalmatinske županije, preciznije Imotsku krajinu, naseljava pleme Delmati koji su stoljećima bili u sukobu s Rimljanima. Povijest nastavljaju Hrvati o kojima svjedoče brojni spomenici, dokazi da je upravo ova županija kolijevka hrvatske državnosti. Brojni hrvatski kraljevi okrunjeni su u Solinu, a mnogi su tu i pokopani. Iznimne građevine poznatih majstora, baš kao i mnoga književna djela poput Marulićeve Judite, oblikovale su ovu županiju koja je bila značajno kulturno središte čitave Hrvatske.
Rađajući se okruženi škrtom zemljom, kamenom i morem, ljudi Dalmacije su od davnina predodređeni za pomorce, ribare i poljoprivrednike. Uzgajajući kulture poput vinove loze, smokve i žilave masline, prehranjujući mnogobrojnu obitelj na škrtoj zemlji, težački život bio je mukotrpan, a ribarski još mukotrpniji. Muški članovi obitelji često su kao ribari ili pomorci trbuhom za kruhom odlazili na daleka mora. Vrijedne ženske ruke su tada godinama, čekajući ih, držale sva četiri „kantuna“ kuće. Otočani su se bavili kamenoklesarstvom, uzgojem sitne stoke i brodogradnjom, a u Zagori su se težaci na plodnim poljima uz jezera i rijeke bavili poljoprivredom i stočarstvom, posebice svinjogojstvom.
Dalmatinac je čovjek snažnih emocija, radišan i ponosan, vezan za drago društvo, pjesmu i dobru kapljicu.
Hrvatski Jadran je jedno od najljepših svjetskih mora koje čistoćom spada u sam svjetski vrh. Turističkoj atraktivnosti pridonosi i njegova boja i prozirnost koja se povećava prema jugu i pučini. Prosječna prozirnost Jadrana iznosi od 20 do 33 m, a najveća prozirnost izmjerena je na pučinskom dijelu i iznosi 56 m, a ona je pokazatelj čistoće mora. Kao pokazatelj čistoće mora je i endem Jadranskog mora - jadranski bračić (Fucus virsoides), te dobri dupini.