Na razvoj turizma u Zadru i duž istočne obale Jadrana važnu je ulogu odigralo parobrodarsko društvo Austrijski Lloyd čiji su parobrodi 1838. godine počeli održavati veze na liniji Trst - Zadar - Kotor. Navedena se linija s vremenom poboljšavala, a od pedesetih godina 19. stoljeća počinje se redovito održavati jednom tjedno. U isto vrijeme, sredinom 19. stoljeća, u Zadru je postojao tek jedan hotel s gostionicom – „Albergo al cappello nero“ („K crnom klobuku“) i nalazio se kraj gradskih vrata sv. Dimitrija.
Kasnije se u gradu otvara još nekoliko skromnijih hotela manjeg kapaciteta smještenih po gradskim ulicama i trgovima kao što su „Hotel al Vapore“ (na današnjoj Poljani pape Aleksandra III.), „Hotel Pilsen“, „Zum Rapport“, „Alla città di Zara“, „Alle tre Corone“, „Alla città di Trieste“, „Al Ghieri“ i još nekoliko manjih prihvatilišta putnika.
Značajan događaj za razvoj turizma u Zadru dogodio se u mjesecu ožujku 1890. godine kada je u strogom središtu grada otvoren prvi moderniji i luksuzniji hotel – „Grand Hotel“. Preuređenjem stare mletačke palače Zadar je dobio hotel sa 40 soba, koji je bio opremljen svom tada zamislivom udobnošću, a nalazio se na Kalelargi, kraj još nedovršenog zvonika sv. Stošije i preko puta današnje kavane „Forum“. Tadašnji zadarski tisak bio je pun hvalospjeva o izgledu hotela:
„…Široko i prostrano stubište prekriveno tepisima vodi do trećeg kata. Već na samom ulazu gost je ugodno iznenađen luksuzom i lijepim ambijentom. Hotel ima 40 soba i sve su visokog stropa, zračne i vrlo lijepo uređene, a podovi se svijetle kao ogledala…“
Rušenjem gradskih zidina i otvaranjem grada prema moru, već 1875. godine pokrenuta je inicijativa izgradnje reprezentativnog hotela na Novoj rivi. Zbog neslaganja s različitim prijedlozima i projektima, novi hotel izgrađen je tek tridesetak godina kasnije. Između već podignutih kuća Borelli i Oštrić nalazila su se dva terena s manjim parkom. Vlasnik navedenih terena, poduzetnik Girolamo Mazzoni, namjeravao je na tom mjestu izgraditi novu stambenu zgradu, ali se predomislio i prodao ih 1898. godine Ugarsko-hrvatskom parobrodarskom društvu iz Rijeke koje je planiralo izgradnju lječilišnog hotela i stambene zgrade. Društvo za poljepšavanje grada Zadra (osnovano 1892. godine) nije se složilo s projektom, budući da nacrt za lječilište nije imao predviđen prostor za park, a pretpostavljalo se i kako će druga polovica zgrade odudarati od pročelja projektiranog hotela-lječilišta. Parobrodarsko društvo je početkom 1899. godine odustalo od izgradnje hotela, a terene je iste godine želio otkupiti grof Alfonso Borelli kako bi izgradio dvojnu zgradu čija bi jedna polovica bila hotel, a druga stambena zgrada. Velika palača Borelli počela se graditi 1900. godine unatoč protivljenju jednog dijela struke zbog jednostavnosti i uniformiranosti zgrade.
Najveća i najuočljivija zgrada na Novoj rivi sagrađena je za dvije godine, a dana 22. ožujka 1902. svečano je otvoren „Hotel Bristol“. O otvorenju hotela izvijestio je „Narodni list“ u svom 24. broju:
„…Sinoć je na svečani način otvoren u Zadru „Hotel Bristol“ Ugarsko-hrvatskog parobrodarskog društva. Poslijepodne su iz Rijeke stigli ravnatelj Polić, upravitelji Šterk, Krajač, Chieracci i nekoliko druge gospode. Uvečer u 7 sati došli su uzvanici, a među njima barun David s milostivom gospođom, izaslanstvo Zemaljskog odbora, načelnik, general Tomičić, zastupnici, poglavari ureda i nekoliko uglednih građana. Gosti su razgledali hotel i divili se prekrasnom namještaju. Hotel koji se nalazi na Novoj obali u novosagrađenoj kući grofa Alfonsa Borellija, uređen je prema svim zahtjevima uz komfor modernih europskih hotela. Ima 44 soba: u njima je vrlo elegantno pokućstvo od brestovine u stilu secesije. Sobe koje gledaju na more baš su divne. Svugdje su postavljene električne žice za svjetlo i zvonca. U prizemlju je smješteno pet dvorana obojenih u svijetlo zeleno, sjaju se kao ogledalo, ukrašene odgovarajućom pozlatom – pružaju zaista gospodski izgled, koji odgovara jednom velikom gradu…“
Osim sjećanja na ponos zadarskog hotelijerstva, ostalo je zabilježeno i ime prvog direktora Hotela Bristol: bio je to gospodin Josip Böck. Za vrijeme talijanske vlasti u Zadru između dva svjetska rata, hotelu je promijenjeno ime u „Excelsior“, a sama je zgrada srećom pretrpjela i ratna razaranja kao jedna od svega tri preostale zgrade na Novoj rivi.
Pred sam početak Drugog svjetskog rata u Zadru je sagrađen i „Hotel Roma“ (poslijeratni „Beograd“) u vlasništvu tvrtke Industria alberghiera Zaratina S.A. Hotel je imao 150 kreveta, a zanimljivo je što je hotelski prospekt imao i dio teksta na hrvatskom jeziku.
Nakon Drugog svjetskog rata hotel „Bristol“ je nazvan „Zagreb“, a u njemu je tijekom posjeta Zadru u svibnju 1964. godine boravio i slavni režiser Alfred Hitchcock. Promatrajući zalazak Sunca s prozora sobe 204 zapisao je sljedeće: "Zalazak Sunca u Zadru najljepši je na svijetu i neusporedivo je ljepši od onog u Key Westu na Floridi."
Izvor:
http://www.tzzadar.hr/hr/o-zadru/povijesne-zanimljivosti/10-01-2011/o-pocecima-hotelijerstva-u-zadru