Među prvim znanstvenim istraživanjima polovinom 19. st. na području Plitvičkih jezera bila su istraživanja biljnog svijeta, što svakako govori o vrlo ranoj spoznaji bogatstva i vrijednosti flore Parka, te njenoj ulozi u izgradnji temeljnog fenomena. Detaljnija istraživanje flore nižih biljaka Pevaleka 1924. i 1935., dokazala su da vodene alge i mahovine formativno sudjeluju u stvaranju sedre, te da su sedra i sedrotvorne biljke najvažniji faktor koji utječe na morfologiju Plitvičkih jezera.
Sustavna istraživanja flore viših biljaka koja su započela dosta kasno (Šegulja i Krga 1984.) potvrdila su da Park i u pogledu bogatstva i raznolikosti flore viših biljaka predstavlja svojevrstan fenomen. Na relativno maloj površini Parka zabilježeno je 1267 biljnih vrsta svrstanih u 112 porodica.
Velika raznolikost, prisustvo reliktnih, endemičnih, rijetkih, Zakonom zaštićenih vrsta, od kojih se veliki broj nalazi u Crvenoj knjizi biljnih vrsta RH i na IUCN-ovoj Crvenoj listi ugroženih biljnih vrsta, svrstava Park u floristički izuzetno vrijedno područje ne samo u Hrvatskoj nego u Europi i svijetu
Geografski položaj (60km zračne udaljenosti od mora) u zaleđu Velebita, na granici kontinentalnog i maritimnog oborinskog režima, na nadmorskoj visini od 418-1279 m, te geololška podloga koja se odražava u nizu krških obilježja omogućili su uzajamnim djelovanjem razvoj tako bogatog i raznolikog biljnog svijeta. Prostor Parka obiluje endemičnim vrstama užeg i šireg rasprostranjenja (72 vrste). Posebnu vrijednost predstavljaju endemi koji su po prvi puta opisani na ovom prostoru: uskolisno zvonce(Edraianthus tenuifolius), žabnjak kolovrc (Ranunculus scutatu), te livadni procjepak (Scilla litardierei) - vrsta obilno zastupljena u sastavu vlažnih dolinskih livada u Parku.
Park se ističe bogatstvom Zakonom o zaštiti prirode Republike Hrvatske zaštićenih vrsta (22 vrste). U ovoj skupini se posebno izdvaja gospina papučica (Cypripedium calceolus) - najljepša orhideja Europe. Kao rijetka i ugrožena vrsta šumskih prostora nalazi se u Crvenoj knjizi biljnih vrsta RH i na IUCN-ovoj Crvenoj listi u kategoriji ugroženih svojti.
Posebnu skupinu u flori Parka čine rijetke i zanimljive biljke flore Hrvatske kojih je u flori Parka znatan broj. Zlatna jezičnica (Ligularia sibirica) je vrsta koja zaslužuje posebnu pozornost. Nacionalni park Plitvička jezera je jedino nalazište ove vrste u Hrvatskoj, ali i znatno šire - na prostoru jugoistočne Europe. Vrsta se nalazi na IUCN -ovoj Crvenoj listi u kategoriji ugroženih svojti. Na prostoru Parka dolazi na dva lokaliteta u sastavu vlažnih dolinskih livada.
Posebnu zanimljivost Parka predstavljaju mesojedne (karnivorne) biljke.
Na cretnom, (tresetnom) staništu na području Parka raste okruglolisna rosika (Drosera rotundifolia). Zbog rijetkosti ovakvih staništa spada u rijetku biljku flore Hrvatske. U sastavu vlažnih dolinskih livada Parka dolazi tustica kukcolovka (Pinguicula vulgaris) - rijetka mesojedna biljka, na IUCN-ovoj je Crvenoj listi u kategoriji osjetljivih svojti. Na ovom prostoru zabilježena je i mala mješinka (Utricularia minor), vrlo rijetka vodena mesojedna biljka.
Unutar Parka mogu se izdvojiti područja koja su vrlo interesantna i bogata vrstama:
usko područje uz jezera, prašuma Čorkova uvala, Ljeskovačka bara (cret) te Rudanovac i Vrelo - hidrografski, ekološki i botanički najznačajnije i najvrjednije područje Parka izvan sustava jezera. Ova područja osim u pogledu raznolikosti i bogatstva biljnog svijeta imaju izuzetnu važnost u pogledu raznolikosti i bogatstva životinjskog svijeta.