Zahvaljujući vrlo ranim počecima organiziranog šumarstva na području koje danas obuhvaća Nacionalni park Plitvička jezera, kao i odredbama Zakona o šumama koji je propisivao gospodarenje šumama po načelima stroge potrajnosti prihoda, šume N.P. ostale su sačuvane u prirodnom obliku, te u potpunosti osiguravaju općekorisne funkcije šuma.
Važnost šume za očuvanje Plitvičkih jezera znali su i autori prvog programa za šume (1883.g.), te su već tada u teritorijalnoj podjeli šumskih površina, zonu uz jezera proglasili zaštitnom zonom u kojoj su isključili sve gospodarske aktivnosti.
Danas više od 80% površine Nacionalnog parka Plitvička jezera, pokriveno je šumskim sastojinama prirodnog sastava koje sprečavaju eroziju, i vrlo su važne za režim optjecanja vode, te dragocjeno stanište za raznoliku i bogatu faunu Parka, u prvom redu Šume Nacionalnog parka pružaju utočište za sve tri Europske velike zvijeri (medvjed, vuk i ris).
Najzastupljenija šumska zajednica na području Nacionalnog parka Plitvička jezera je gorska šuma bukve (Lamium orvala- fagetum sylvatice Ht.38) koja se prostire od obala Plitvičkih jezera do kojih 700 m/nm. Zbog svoje konkurentnosti i zastrtosti tla krošnjama, bukva daje malo prostora za razvoj ostalih vrsta drveća. Druga po zastupljenosti šumska zajednica je dinarska šuma bukve i jele (Abieti- fagetum dinaricum Treg. 75) koja se prostire u pojasu iznad 700 m/nm, izgrađena od velikog broja (preko 250) vrsta. U području šume bukve i jele nalaze se dvije značajne šumske zajednice reliktnog karaktera a to su: šuma običnog i crnog bora s božićnjakom ( Heleboro – pinetum Ht.38), te šuma smreke na dolomitu (Picetum – dolomiticum Ht.58)
Uz navedene šumske zajednice, sa znatno manjim postotnim učešćem ali ne manjom važnošću pridolaze i druge zajednice od kojih je važno spomenuti:
- šuma crnog graba i šašike ( Seslerio - Ostryetum Ht.38)
- šuma crnog graba s crnjušom ( Erico –Ostryetum Ht.38)
- šuma kitnjaka i običnog graba ( Querco - Carpinetum Ht.38)
Kao jedna od najbolje sačuvanih prašuma unutar areala ekosistema šume bukve i jele, nalazi se na području NP Plitvička jezera prašuma "Čorkova Uvala". Specijalnim rezervatom šumske vegetacije proglašena je 1965. godine, gdje na površini od 84 ha i nadmorskoj visini od 860 – 1028 m/nm nalazimo sve faze razvoja jedne prašume uz dominaciju faze starenja i raspadanja. Pripada u sekundarnu prašumu gdje je utjecaj čovjeka povremeno bio prisutan, ali ne toliko da bi prašuma izgubila svoj značaj.
Ono što posebno zadivljuje u prašumi su dimenzije koje dostižu stabla jele, smreke i bukve. U prašumi je prostor potpuno ispunjen životom koji teče u skladu s ekološkom konstitucijom pojedinih članova životne zajednice. Prašuma predstavlja potpuno stabilan šumski ekosistem, te ako želimo imati postojane šumske ekosisteme, to najbolje postižemo oponašanjem onih uvjeta pod kojima se šuma razvija u prirodi bez znatnijeg utjecaja čovjeka.