Uvala Telašćica
Uvala Telašćica po kojoj je i cijeli Park prirode dobio naziv nalazi se na jugoistočnom dijelu Dugog otoka. U kopno je uvučena otprilike 8 km, a na svojem južnom, najširem dijelu široka je oko 1,6 km. Taj dio zaljeva koji je okrenut prema jugoistoku otvoren je prema susjednim Kornatima. Sam zaljev je vrlo razveden te sadrži 25 uvala, rtova i 5 otočića. Zahvaljujući svojem položaju zaštićen je od udara bure s kopna i juga s otvorenog mora. Zbog tih značajki Telašćica je jedna od najvećih i najbolje zaštićenih prirodnih luka na istočnoj obali Jadrana. Samo ime Telašćica vjerojatno potječe od latinskog naziva „tre lagus“ što u prijevodu znači "tri jezera". Sastoji se od tri dijela koji su međusobno odvojeni suženjima. Ta tri dijela su Tripuljak, Farfarikulac i Telašćica. Morfogenetski te su tri uvale zapravo krške ponikve koje su pod more dospjele prije desetak tisuća godina nakon zadnje (würmske) oledbe.
Najvećim dijelom dno uvale je prekriveno zajednicama morskih cvjetnica, staništima iznimno bogatim životinjskim svijetom i značajnim za razmnožavanje mnogih vrsta riba.
Jezero Mir
Jezero "Mir" nalazi se na jugozapadnom dijelu Parka prirode Telašćica. Jezero se smjestilo u uskom dijelu kopna između zaljeva Telašćica i otvorenog mora. Nakon zadnjeg ledenog doba došlo je do podizanja morske razine za otprilike 120 metara pri čemu se krška depresija ispunila morem, koje u nju prodire kroz brojne podzemne mikropukotine, osobito brojne sa sjeverne strane. Izvori mora se lako uočavaju za vrijeme plime. Dužina mu je otprilike 900 m, a najveća širina oko 300 m. Najveća dubina je 6 m. Jezero je slano jer je podzemnim kanalima povezano s morem. Salinitet mu je uglavnom viši od okolnog mora zbog izražene evaporacije i zatvorenosti jezera. U jezeru Mir uočene su vrlo male promjene razine vode jer su pukotine koje spajaju jezero s morem male propusnosti. Na jugoistočnom dijelu jezera za vrijeme olujnog juga dolazi do prelijevanja mora u jezero. Obala jezera je najvećim dijelom niska i stjenovita, s brojnim škrapama, dok se samo na krajnjem SZ dijelu mogu uočiti manje akumulacije pijeska. Dno jezera je u plićim dijelovima stjenovito, a u dubljim prekriveno pelitom, a na JI dijelu i fangom (ljekovitim muljem).
Temperaturne amplitude u jezeru znatno su izražene (ljeti do 33ºC, a zimi do 5ºC) pa je jezero ljeti toplije od okolnog mora, a zimi hladnije što je posljedica plitkoće jezera. Jezero je nadprosječno slano zbog isparavanja. Ovi ekstremni uvjeti su razlog biološkog siromaštva jezera. Osim planktona, u jezeru nalazimo samo nekoliko vrsta morskih organizama. To su: alge, glavoči, cipli, brancini, nekoliko vrsta školjkaša, puževa, desetonožnih rakova i rakova samaca i posebna vrsta jegulje (kajman ili bižat) koja naraste i do 3 kg.
Stene
S vanjske strane uvale Telašćica uzdižu se okomite hridi u najistaknutiji strmac na Jadranskom moru – poznate dugootočke "stene". Strmac se proteže od rta Mrzlovica na SZ do padina Velog vrha na JI dosežući na Grpašćaku visinu od 161 m. Najveće dubine dosižu do 85m. Ovo područje bogato je zanimljivim biljnim i životinjskim svijetom te se uz stijene mogu promatrati dupini. Na samim stijenama pod morem žive različiti koralji, uključujući i danas već prorijeđene crvene koralje. Stijene su zanimljive i iznad mora jer na strmim liticama raste na primjer dubrovačka zečina, a ovdje je i najsjevernije stanište drvenaste mlječike. Na stijenama se gnijezdi sivi sokol Falco peregrinus, a uz njega, na strmcima se može susresti još i eleonorin sokol Falco eleonore. Zahvaljujući prisutnosti velikog broja jedinki ovih dviju zaštićenih vrsta Telašćica je uvrštena u Ornitološki značajna područja (Important Bird Area-IBA područja).
Na stijenama strmaca žive i dvije endemične vrste kopnenih puževa iz porodice zaklopnica: Dugootočka zaklopnica Delima edmibrani i Agathylla lamellosa. Dugootočka zaklopnica je do sada nađena samo unutar granica Parka pa bi je mogli smatrati njegovim endemom tj. stenoendemom Parka. .
Dubrovačka zečina rijetka je endemična vrsta. Prisutna je jedino u Hrvatskoj, na više lokaliteta, ali sa rijetkom populacijom: u okolici Cavtata te na srednjodalmatinskim i južnodalmatinskim otocima. Na području Parka prirode Telašćica ova vrsta javlja se u dvije podvrste: Centaurea ragusina ssp. ragusina koja se nalazi na strmcima i u uvali Čuška dumboka i Centaurea ragusina ssp. lungensis koja je prisutna samo na strmcima.
Duž strmaca u morskim dubinama nalaze se gorgonije Eunicella cavolinii i Paramuricea clavata, spužve poput vrste Axinella cannabina. U podmorju strmaca, do dubine od 20-ak m, prevladava životna zajednica fotofilnih algi koju čine alge Halimeda tuna, Acetabularia acetabulum, Padina pavonica i mnoge druge. Ovdje se, na većim dubinama, mogu naći i kolonije crvenog koralja Corallium rubrum koji je ugrožena vrsta. Na području strmaca živi nekoliko vrsta ježinaca, veliki broj različitih vrsta riba i rakova.
U podmorskim udubljenjima strmaca nalaze se polutamne špilje u kojima žive razne spužve, žarnjaci, koralji…
Klimatska obilježja
Obilježja eumediteranskog klimata istaknuta su u meteorološkim pokazateljima dobivenim na osnovi praćenja klimatskih parametara na dvije postaje u okviru Parka prirode Telašćica: Grpašćak i Vela Sestrica (Tajer).
Godišnji hod temperature zraka ukazuje na izrazita maritimna svojstva obiju postaja, relativno ugodne prosječne temperature siječnja (6,4° i 7,1° C) i srpnja (24,1° C), s relativno malim godišnjim amplitudama (17,7° i 17,0° C). Temperaturni ekstremi su u srpnju (Grpašćak 35,2° C) i u siječnju (Grpašćak -9,6° C). Na Grpašćaku prosječno svega u 12 dana godišnje temperatura se popne na više od 30° C, dok je na Sestricama situacija još povoljnija.
Srednja godišnja oblačnost na Grpašćaku iznosi 5,6 desetina neba. Prosječna insolacija iznosi oko 2600 sati godišnje. Magla se pojavljuje prosječno 18 dana godišnje. Relativna vlaga zraka prosječno godišnje iznosi 73%. Godišnji hod padalina pokazuje na Grpašćaku zimski (studeni 110 mm) i sekundarni proljetni (ožujak 81 mm) maksimum, te ljetni minimum (kolovoz 31 mm). Ukupna količina padalina na Grpašćaku (814 mm), i na Sestricama (845 mm) ukazuje na relativno malu količinu padalina i semiaridnost prostora koju znatno ublažava nešto povišenija, relativna vlažnost zraka. Godišnji broj dana s kišom je izrazito mali, na Grpašćaku svega 87, što je u smislu posjećivanja Parka vrlo značajno (Zadar, npr. 111 dana). Nedostatak kiše u ljetnim mjesecima kao i znatne godišnje varijacije uvjetovale su razvoj onog biljnog pokrova koji podnosi takve uvjete. Broj dana s grmljavinom na Grpašćaku je prosječno 40.
Godišnja krivulja vjetrova pokazuje učestalost vjetrova iz SI (17%), SZ (15%), i JI kvadranta (14%), tj. bure, maestrala i juga. Najveću jakost imaju vjetrovi JI kvadranta (jugo – prosječno 2,4 Beauforta), a zatim bura ( SI – 1,9 Beauforta). Tišine su zastupljene u 11% dana godišnje. Broj dana s vjetrom jačim od 6 Beauforta iznosi 19, a jačim od 8 Beauforta 5 dana godišnje.
Geografska obilježja
Telašćica je zaljev na JI dijelu Dugog otoka. Duga je 8200, a široka 150 – 1500 m, s ukupnom dužinom obale od 68,78 km. Unutar zaljeva nalazi se 5 otočića i jedna hrid, te 25 manjih uvala. Diferencirani oblici obalnog reljefa unutar zaljeva (brojni rtovi, otočići, uski prolazi, uvalice s pretežno kamenitim obalama), te jasno istaknuta, uskim i plićim prolazima izdvojena, tri dijela, oblikuju izuzetan fenomen prirode.
Park prirode omeđen je sa SZ i SI pejzažno identičnim formama izmjene krških glavica i polja u području Sali, Zaglava i Žmana i dugootočkim klifom. To je najveći i najistaknutiji klif na obalama Jadranskog mora i izraziti je kontrast pitomim uvalama samog zaljeva. Klif se proteže od rta Mrzlovica na SZ do padina Velog vrha na JI dosežući na Grpašćaku visinu od 161 m. JZ je otvoreno more, prema JI nastavlja se prostor NP "Kornati", a prema istoku žutski dio kornatske otočke skupine s dijelom akvatorija Srednjeg kanala.
Na otvorenom moru Parku prirode pripada skupina Garmenjaka, Sestrica, te otok Mala Aba, a u području Luke Proversa izuzetno atraktivan akvatorij na ulazu u NP "Kornati" skupina Buča i Gornje Abe.
Park prirode prostire se od morske razine do najviših kota na Mrzlovici (198 m), na Brčastacu (198,5 m) i Čelinjaku (198,5 m). Najveće dubine dostižu do 85 m.
Geološka obilježja
Uvala Telašćica sastoji se od tri dijela koja podsjećaju na tri jezerca međusobno odvojena zamjetnim suženjima po čemu je i dobila ime (lat. tri lagus – tri jezera, odatle Telagus, pa Telašćica). Morfogenetski te tri uvale su tri krške ponikve (vrtače) koje su sa ostatkom jadranskog područja dospjele pod more u posljednih desetak tisuća godina, nakon posljenje (würmske) oledbe.
Geološku osnovu parka prirode "Telašćica" čine stijene donje i gornje krede predstavljene uglavnom dolomitima i dolomitičnim vapnencima. Dolomiti alb-cenomana, s prijelaza s donje u gornju kredu najstarije su prisutne naslage i zauzimaju SZ dio parka (Brčastac, Gominjak, Čecelinjak, Gladuše). Na dolomite alb-cenomena kontinuirano slijede vapnenci i dolomiti cenoman-turona u izmjeni. Strukturalno su smješteni uglavnom u krilu dugootočke antiklinele čiju jezgru predstavljaju stariji dolomiti i zauzimaju predjele na potezu Magrovica – Stražice – Ozdven – V. Dočić, te obalni pojas u području Mavra. Izdvojena, paralelna zona,nastavljajući se sa SZ, pruža se uz obalu do Mrzlovice preko Stivanje gore i Grpašćaka do Prisike. U okviru ove zone je i glavnina klifa. Površinski najveći dio Parka zauzimaju naslage turon – senona i to rudistni vapnenci, strukturalni djelovi krila bora.
Debljina donjokrednih naslaga procjenjuje se na iznad 200 m, cenonsko – turonskih na oko 350 m, a rudistnih vapnenaca turon – senona na oko 600 m. Prostorno, ove naslage zauzimaju gotovo sav obalni pojas Telašćice, prostor poluotoka od Prisike do rta Vidilice, sve otočiće u Telašćici, u Proversi i na Tajeru, širu zonu Dugonjive, Čuha i dr.
Od mladih sedimenata potpuno izostaje paleogen, a javljaju se samo kvartarne naslage zemlje crvenice (tera rosa). Ove finozrne naslage nastale hidrokemijskim procesima na karbonatnoj podlozi, kao nerastrošan materijal, taložile su se u reljefnim udubljenjima u debljini od nekoliko metara i najistaknutije su u poljima (Čuh, Dugonjiva, Krševo, Dugo, Arnjevo, Stivanje, Gmajno i dr.).